Banner Generator at Voidix.com



петак, 21. јануар 2011.

Amerikanci ucenjuju Nastiće - Deca ili pare!

22. 01. 2011

PRESS


Američka agencija traži nagodbu s Nastićima i nudi im povratak Damjana i Nastasije pre suđenja ukoliko odustanu od višemilionske odštete

PATE ZA RODITELJIMA... Damjan i Nastasija Nastić

Američka agencija za zaštitu dece tražiće od Vuka i Verice Nastić da odustanu od visoke novčane nadoknade za traumu koju su oni i njihovo dvoje dece pretrpeli u prethodnih sedam meseci ukoliko žele da im sin i ćerka budu vraćeni nagodbom bez suđenja koje je zakazano za kraj februara!

Kako Press nezvanično saznaje, ljudi iz agencije su svesni da protiv Nastića ne mogu da dobiju slučaj, jer nijednog dokaza nema da su roditelji zlostavljali decu, pa sada žele da se osiguraju da neće morati da plate nekoliko miliona dolara odštete.

Kidnapuju decu?

Kako su za Press rekli u srpskom konzulatu u Čikagu, agencija pokušava da iscrpe roditelje kako bi pristali da se nagode da je neće tužiti ako im vrate decu!

- Agencija za zaštitu dece to inače radi, to je prosto njihov način. Iako do sada nisu nijednom direktno ponudili tako nešto, bilo je nekoliko situacija kada su na indirektan način izneli upravo takve predloge. Da li će vam biti jasnije ako vam kažem da je pre nekoliko meseci u Kaliforniji počelo kresanje budžeta, a da agencija od tada „radi" mnogo više nego inače, odnosno odvodi sve više dece od roditelja. Cilj im je da opravdaju veliki broj radnika koji su tu zaposleni, kao i godišnji budžet koji iznosi čak 300 miliona dolara - priča izvor Pressa u konzulatu.

On navodi i da advokati Nastića nisu nimalo iznenađeni ovakvim postupcima agencije.

- Oni su već rekli da se ovakve stvari kada je agencija u pitanju dešavaju svakodnevno, jer je sistem njihovog rada potpuno izopačen. O tome da ovo nije prvi ovakav slučaj dovoljno govori i činjenica da će se na inicijativu iz San Dijega u martu tražiti pred Vrhovnim sudom Amerike ocena ustavnosti ovlašćenja agencije - ističe naš sagovornik.

Srpski konzul u Čikagu Desko Nikitović, koji ne daje izjave za medije van zemlje, za Press je samo rekao da je „potpuno očajan i ogorčen zbog razvoja situacije". Vuk Nastić kaže da ga je jednom jedan od nadležnika Agencije pitao da li bi pristali na to da im vrate decu, da odustanu od tužbe, a da im se isplate samo troškovi za vreme trajanja postupka.

Vuk Nastić: Damjana su ubedili da ga rodila Meksikanka!

Kako smo čuli od roditelja Nastasije i Damjana, socijalni radnici agencije deci sve vreme ispiraju mozak, a Vuka Nastića su prekjuče izbacili posle samo deset minuta posete deci, jer je pokušavao sinu da objasni „da ga je rodila majka Verica"?!

Naime, poseta Vuka i Verice Nastić deci u četvrtak, umesto da ih razveseli, dovela je roditelje do očaja. Sin Damjan je objašnjavao ocu da ga je rodila Meksikanka kod koje su on i sestra smešteni prethodnih sedam meseci.

- Očajan sam! Nisam mogao da verujem šta mi Damjan priča... Počeo je da mi objašnjava kako je kada se rodio izašao iz stomaka te Meksikanke kod koje su smešteni. Srce je htelo da mi pukne u tom momentu i rekao sam mu da je njegova mama Verica, da je on izašao iz njenog stomaka, i pokazao sam na suprugu. On me je začuđeno gledao - priča Vuk i dodaje:

- Rekao sam njemu i Nastasiji da smo im mi jedini roditelji i da ih beskrajno volimo i da jedva čekamo da se vrate kući. Na to je socijalna radnica rekla „sad je dosta" i oboje ih uhvatila za ruke da ih izvede iz prostorije. Oboje su počeli da vrište. Damjan je vikao: „Ti si moj jedini tata, neću da odeš u zatvor!" Nisam mogao da verujem šta se dešava. Pozvao sam policiju i rekao da odmah dođu u zgradu agencije gde se organizuju susreti. Kada sam rekao policajcima ispred zgrade šta se desilo, da mi bukvalno kidnapuju decu, oni su mi rekli da u zgradu agencije ne smeju da ulaze (?!) i da jedino mogu preko advokata da se žalim šefu agencije - šokirano nam je ispričao Vuk.

On kaže da je Verica na svu sreću ostala do kraja posete sa decom i malo ih smirila, ali je doživela još jedan šok. Čim sam izašao, ljudi iz agencije počeli su da je ubeđuju da me ostavi, a da će oni da joj obezbede stan i hranu - kaže Vuk.

Verica kaže da nije mogla da veruje šta ju je snašlo.

- Rekla sam im da nisu normalni, da su mi rasturili porodicu i da mi uništavaju decu i da više nama smisla koliko nas muče. On je otac moje dece koja ga vole više od svega i nije uradio ništa loše. Vikala sam: „Šta ste mi uradili sa decom kada vas se toliko plaše", na šta su samo ćutali. Pa moja deca se nisu tako plašila ni kada nam je 20 policajaca upalo u kuću kada je sve ovo počelo - potresno priča Verica kroz plač. (I. Ž,)

- Rekao sam da želim samo da mi se deca što pre vrate kući. Nas baš briga za pare, ne treba nam ni jedan dolar, samo da sa decom pobegnemo odavde. Jedino bih voleo da se tuži agencija kako više ne bi mogla da kidnapuje nijedno dete - ističe Vuk.

Nekoliko miliona dolara

Srpski advokati smatraju da će Vuk i Verica Nastić, kojima je Američka agencija za zaštitu dece bez ikakvog razloga još pre sedam meseci oduzela Nastasiju (5) i Damjana (8), u slučaju da se odluče da tuže Agenciju dobiti višemilionsku odštetu. Iako nisu želeli da nagađaju koliko bi tačno mogli da dobiju, ubeđeni su da će cifra dostići nekoliko miliona dolara.

- Nastići mogu da tuže Agenciju po nekoliko osnova, i to za psihički i duševni bol koji im se nanosi već mesecima, za narušavanje privatnosti i osnovnih ljudskih prava, zatim za nadoknadu troškova koje su imali za vreme suđenja, kao i što im je onemogućeno da za to vreme rade i zarađuju - navodi beogradski advokat Goran Petronijević.

On ističe da mu nije jasno kako se i dalje pred Dečjim sudom vodi postupak protiv njih kada su i policija i državni tužilac povukli sve optužbe i dokazali da roditelji nisu krivi za ono za šta ih Agencija i dalje tereti.

- Kod nas bi bilo obavezujuće da se u tom slučaju odmah prekinu svi drugi postupci, jer ako je državni tužilac dokazao da ne postoji razlog za krivičnu prijavu, nema nijednog razloga da se postupak vodi pred bilo kojim sudom - ističe Petronijević.

Advokat Savo Anđelković smatra da bi upravo iz ovih razloga porodice na ime odštete od suda mogla da dobije višemilionsku odštetu.

- Duboko sam uveren da će Nastići biti oslobođeni, a pored toga što niko ne može da im nadoknadi psihičku štetu i maltretiranje kroz koje prolaze, ukoliko tuže agenciju, dobiće nekoliko miliona dolara - kaže Anđelković i ističe da agencija ima sva prava da ponudi nagodbu.

Advokat majstor za ovakve slučajeve

Advokat Dejvid Buje, koji brani Vericu, za sličan slučaj jedne američke porodice dobio je pre nekoliko godina 2,6 miliona dolara. Bujea je našao konzulat Srbije u Čikagu, koji od samog početka podržava Nastiće i čini sve kako bi im se deca što pre vratila.

- Pošto Vericu i Vuka ne može da brani isti advokat, njoj smo platili advokata koji je najbolji za ovakve slučajeve. Buje je već jednom vodio sličan slučaj za američku porodicu, a na ime odštete porodici je bilo isplaćeno 2,6 miliona dolara - priča Pressov izvor iz konzulata.


Ivana Žigić

понедељак, 17. јануар 2011.

Sve ću da vas tužim..

Sve ću da vas tužim...
www.politika.rs | 17.01.2011 - 04:36
Sve ću da vas tužim...


Reforma pravosuđa tiče se svih građana koji imaju sporove pred sudom, ali i ostalih kojima to može da se desi

Kako će seljaku sa Tare, Golije ili Stare planine da pravda bude bliža kad mu ukinuše sud u varošici, kada nema ni Internet ni laptop, ali stalno ima problem sa komšiničinom stokom koja mu brsti šargarepu i koju on sadi i pokušava da proda u varoši na pijaci kad je pazarni dan?

To pita Milivoje Dobrivojević iz Bajine Bašte na internet sajtu „Politike”. Dalje piše da komšinicu „stalno tuži i ide po sudovima”, a to košta „zbog ovih novotarija”, kaže on, i para i vremena.

„To seljak o reformi misli. I Miloš Obrenović je osluškivao šta narod misli. A vi? Samo narod je mudar i ne greši. Nemojte da vam se reforma olupa o glavu”, kaže Milivoje.

Pitanje je sad da li je to napisao seljak ili učen čovek. Mnogo je komentara o reformi pravosuđa na raznim sajtovima. Pišu ih i sudije, bivše i sadašnje, advokati, administrativni radnici, ali i ljudi van pravosuđa. Neki pod pravim imenima, neki pod lažnim. Jedni su neumereni u kritikama ljudi na vlasti, drugi su odmereniji.

Nije nevažno i šta pišu čitaoci u komentarima tekstova dnevnih novina.

Srpski sudovi sude „u ime naroda”, a narodu nije lako ugoditi.

Kad počnu „od Kulina bana” da pričaju istoriju svog sudskog spora, nema tog pažljivog slušaoca i čitaoca kome će biti jasno da li je presuđeno, koliko puta je presuđeno, koji im je sudija kriv i gde se predmet sada nalazi. A onda, kada se objavi da je resorno ministarstvo napravilo internet sajt, na kome se samo ukuca broj predmeta da bi se videlo gde je i „kako je”, onda građanin kaže: „Da li ste vi normalni da izbacite imena sudija i predmete na Internet? To vam je srpski ’Vikiliks’! Sudski dosijei se nigde na svetu ne vešaju na Internet!”.

Onda se javi čitalac pod nekakvim pseudonimom, pa kaže: „Kakav narod! Opet vam ništa ne valja! Ne valja kad se ništa ne radi i ne valja vam kad se nešto uradi. Ko će vama ugoditi ikada?”

Bolje ikada nego nikada. Jer, ima ljudi kojima sud nije ugodio po dve-tri decenije. Javljaju se telefonom, pišu pisma redakciji, a pišu i na sajtu. „Blagoje, mučenik suda”, naš čitalac, ima pred beogradskim sudovima četiri predmeta. Najstariji ima 14 godina, koliko i đaci na maloj maturi. U drugi razred osnovne ide mu predmet iz radnog odnosa, a ovaj mali od tri godine tiče se prevare pri duploj prodaji stana.

„Rok završetka sudskog procesa je maratonski, jer sud nikako da privoli tužene da dođu na ročište”, piše Blagoje, mučenik suda. Gaji predmete i čeka pravdu.

Kad je objavljeno da će se, po novom zakonu, sudski pozivi deliti i putem imejla, čitaoci su pitali –šta da radi 85 odsto Srba koji nemaju Internet. Vlada Milović iz Niša pita kako će seljaci sa juga Srbije da dobiju poziv kad nemaju kompjuter, a Miloš Milić mu odgovara da svaki čovek koji dođe pred sud ima svog advokata, a da svaki advokat mora da ima kompjuter, mada tvrdi da poznaje „neke koji još rade sa kucaćom mašinom i tranzistorom”.

Najviše negativnih komentara imao je predlog da se sudski pozivi mogu dostaviti posredstvom kolega, komšija i predsednika kućnog saveta. „Staljin je za ove malo dete”, napisao je kratko čitalac Vladimir Tomašević.

Kada je bilo jasno da je reforma pravosuđa, posle godinu dana, i više, vraćena u rikverc, komentatori su rekli da pravda nije slepa nego zrikava, ali sasvim sigurno u Srbiji nedostižna. Rekli su da će reformu reforme narod platiti, a neko se setio i pripovetke Laze Lazarevića „Sve će to narod pozlatiti”.

„Dobro reče ministarka da reforma pravosuđa nije na početku. Slažemo se, ona je sada na prapočetku”, napisao je advokat Nikola Kosanović, bivši sudija.

Izvesni Dragi Popović napisao je da sudije treba da bira narod na izborima.

„Narod najbolje zna ko može i treba da mu sudi. Posebno je tako u Srbiji. Jednostavno raspisati izbore za sudije svih nivoa. Neka se kandiduje ko ispunjava uslove. Narod neka odabere svoje sudije, od opštine do Visokog saveta. Kandidovanje po imenima i rešeno sve”, tvrdi Popović.

Oni kojima do pre godinu i po nije bio dobar nijedan sudija, sada bi oterali izabrane, a izabrali neizabrane, drugi bi doveli potpuno nove ljude na sudijska mesta, treći samo misle o svojim predmetima, četvrti bi smenili vlast i tako ukrug. Neutralni su samo malobrojni koji u sudske hodnike do sada nisu ulazili.

----------------------------------------------------------------------

Prazan hod u parnicama

Glavni uzrok pometnje i blokade u pravosuđu Srbije je Zakon o parničnom postupku, tvrdi advokat Goran Zečević iz Beograda.

– Ako je u centru kruga rešenje pravnog pitanja, zašto ne prepisati Zakon o parničnom postupku Republike Hrvatske, koji je, tehnički rečeno, „centripetalan”, jer je usmeren na rešavanje spora, za razliku od Zakona o parničnom postupku Srbije koji je neživotvoran, nazadan i centrifugalan – kaže Zečević.

Na primer, ako tužilac ne dođe na raspravu hrvatski sud ne odbacuje tužbe, već vodi raspravu i bez tužioca, što nije slučaj u Srbiji, gde sud odbacuje tužbu ako tužilac ne dođe, navodi advokat i dodaje da su zakonska rešenja u Srbiji takva da „izazivaju” podnošenje žalbi.

– Rasprave se zakazuju na duži vremenski period, između rasprava postoji prazan hod, pojedine sudije u Beogradu zadužene su sa više od hiljadu predmeta. U jednom izvršnom predmetu Prvog osnovnog suda u Beogradu, umesto da se odmah donese rešenje o izvršenju, sud je „čekao” pune četiri godine da se nad izvršnim dužnikom otvori stečaj – kaže Zečević.

I problemi sa izborom sudija izazvani su lošim rešenjima Zakona o parničnom postupku, koji ne dovodi do efikasnog rešavanja pravnog problema, tvrdi advokat, već do potpune blokade u radu pravosuđa.

– Osnovni zadatak pravosuđa je da se reši problem bez nepotrebnog komplikovanja. Na presude sudova u Beogradu, po sadašnjem stanju stvari, čekaćemo po nekoliko godina – kaže Zečević.

--------------------------------------------------------------------

Komentar neizabrane sudije

– Kao nereizabrani sudija nikad se nisam plašila kad sam sudila i donosila odluke,ma kako one bile teške i bolne, ni vlasti, ni vlastodržaca,ni sitnih duša.Uvek sam sudila samo po zakonu jer jedino tako znam i umem.To je najbolji način da budete sigurni da niste pogrešili.Međutim,očigledno, imajući u vidu nepisane kriterijume i merila Visokog saveta sudstva prilikom sprovođenja reizbora sudija, nije bilo poželjno da se sudije u svom sudovanju drže zakona ko pijan plota.Zato i jesu izabrani najbolji, kako izjavi svojevremeno predsednica najvišeg suda ove države. Da sam reizabrana pre godinu dana, ceo svoj život i profesionalnu karijeru bila bih žigosana kao poslušni sudija koji umesto da sprovodi zakon ispunjava želje bilo kada i bilo koje vlasti.Meni takav luksuz nije zaista potreban.Pobediće pravo na kraju, ja samo to znam.Strpljiva sam,uporna i izuzetan sam borac jer se ne predajem lako – napisala je u komentaru očigledno neizabrani sudija i potpisala se imenom Emilija Milosavljević.

Архива чланака

Powered By Blogger

FACEBOOK