Banner Generator at Voidix.com



субота, 12. септембар 2009.

NEIZVESNA 2009.

NEIZVESNA 2009.: "U duhu savremenog tempa života, dešavanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda odvijala su se takvom brzinom da se nekad zapitamo da li je moguće da su takve promene na tržištu moguće u samo pola godine? Podsetimo se samo situacije neposredno pre žetve pšenice. Cene najvažnijih poljoprivrednih kultura bile su sasvim dobre : pšenica oko 20 din/kg ( sve cene su bez PDV), kukuruz preko 15 dinara, soja oko 37 dinara, suncokret oko 31 dinar, usevi na njivama obećavali su dobar rod, kurs dinara stabilan… Dakle, mnogo razloga za optimizam. Nažalost, vrlo brzo iluzija o mogućnosti dobre zarade od bavljenja primarnom poljoprivrednom proizvodnjom raspršila se kao mehur od sapunice. Cene su počele da padaju, a nezadovoljstvo proizvođača da raste.
Protekla godina sa drastičnim promenama na tržištu u tolikoj meri je poljuljala samopouzdanje proizvođača, da oni sve češće traže odgovor na pitanje : Šta će se dešavati na tržištu u 2009. godini? Dilema je velika, jer odluka seljaka o setvenoj strukturi svoje proizvodnje je jednokratna, a posledice će osećati cele godine.

Naravno, da je precizan i decidiran odgovor u ovom trenutku nemoguće dati. Međutim, da bi se bar malo približili takvom odgovoru, moramo proanalizirati globalna dešavanja na tržištu poljoprivrednih proizvoda i tržišna očekivanja na osnovu tih dešavanja. Ono što ovu godinu karakteriše u pogledu procena tržišnih perspektiva, jeste da na te procene utiče kao nikada ranije toliko mnogo faktora. Nije dovoljno sagledati samo procene o setvenim površinama i na osnovu toga očekivane prinose, pa na bazi toga procenjivati koji će tas na tržišnoj vagi više da pretegne – ponuda ili tražnja. Ovoga puta moramo uvažiti još jedan bitan faktor, a to je opšta ekonomska kriza, koja je najpre zahvatila razvijen ekonomski svet, a potom i zemlje u razvoju.

Pođimo ipak, od onoga šta možemo da očekujemo od ponude, dakle, od prinosa na nivou svetske, pa zatim domaće proizvodnje. Procene američkog ministarstva poljoprivrede su da će svetske površine pod pšenicom u aktuelnoj ekonomskoj godini biti manje za oko 1%, pri čemu je ta redukcija veća kod velikih proizvođača, pa se konsekventno očekuje manji svetski rod za oko 35 miliona tona ili oko 5%. Loši vremenski uslovi na južnoj hemisferi, pogotovo u Argentini mogu da utiču da ovaj rod bude još i manji. Kukuruz, kao najrasprostranjenija kultura po nekim procenama, takođe bi bio na nešto manjim ili približno istim površinama zasejan kao i prošle godine tj. oko 160 miliona hektara, pri čemu ne treba ispustiti iz vida da će SAD kao zemlja koja u najvećoj meri kontroliše svetske viškove, smanjiti svoje površine za oko 4%. Setveni dobitnik u ovoj godini trebala bi da bude soja. Kultura koja je ipak, u vremenu najvećih tržišnih turbulencija zadržala kakvu takvu stabilnost. Ono što definitivno ne ide u prilog ukupnim prinosima svih kultura jesu već pomenute prilično loše vremenske prilike koje se već i te kako osećaju na južnoj polulopti, a i u žitorodnim krajevima SAD. Koliko je ozbiljna situacija neka posluži podatak da je u Argentini, značajnom proizvođaču kukuruza i jednom od najvećih proizvođača soje, zbog velike suše uvedeno vanredno stanje. U Srbiji, ono što je izvesno jeste da se pšenica vratila na svoj udeo u ukupnoj setvenoj strukturi od oko 580.000 hektara, što je za oko 15% više nego prošle godine. Što se ostalih kultura tiče, situacija je prilično neizvesna, pri čemu ipak treba očekivati da će kukuruz zadržati svojih 1,2 miliona hektara, te da će se najveća borba za površine voditi u sektoru industrijskog bilja, pri čemu bi soja po nekim indicijama mogla da bude ta koja u najmanju ruku neće imati manje površine nego prošle godine.

Da bi se napravio kompletan mogući scenario dešavanja na svetskom i naravno domaćem tržištu poljoprivrednih proizvoda, neophodno je sagledati i drugu stranu tržišne vage, tj. tražnju. Ono, što ovu godinu izdvaja od prethodnih, jeste činjenica da će koncentracija pažnje tržišnih analitičara biti više usmerena ka tražnji. Pored standardnih tržišnih potreba, koje su uglavnom poznate i sa aspekta kvantifikacija relativno predvidive, ovoga puta imamo na sceni i dva veoma važna tržišna faktora koji ranije nisu u tolikoj meri kreirali sektor tražnje. To su već pomenuta svetska finansijska kriza, a kao drugi faktor to je svakako tržište nafte.

Svetska finansijska kriza za svoju posledicu imala je opštu recesiju, a sve zajedno efktuiralo je padom životnog standarda i to pre svega u zemljama koje su do 2008. godine imale najdinamičniju stopu rasta kao što su pre svih Kina i Indija kao dve najmnogoljudnije zemlje sveta. Ovaj pad životnog standarda, realna je pretpostavka imaće za posledicu promene u načinu ishrane. U prevodu ovo bi značilo povratak rasta potrošnje pirinča i što je za ovu analizu važnije hleba, odnosno pšenice, a manju potrošnju mesa, pa posledično tome i kukuruza i ostalih komponenti za stočnu hranu. Koliki će efekat pada standarda na ovakva dešavanja na tržištu biti ostaje da se vidi. Još jedan bitan razlog koji može da znatno utiče na ponašanje tražnje jeste dešavanje na svetskom tržištu nafte. Posle rekordno niske cene na svetskim berzama, sirova nafta počela je da se oporavlja. Moguće posledice rasta cene sirove nafte osetile bi se najpre na porast cena troškova transporta, što je važan kalkulativni element cene poljoprivrednih proizvoda i to pre svega onih koji nam dolaze sa američkog kontinenta, a sa druge strane ponovo bi se aktuelizovala proizvodnja bioetanola koja bi samo za potrebe američke industrije bioetanola „progutala“ preko 35 miliona tona kukruza.

Naravno da globalna svetska tržišna kretanja imaju vrlo jasne konskvence i na naše tržište, pa neka ovo bude neka tema za razmišljanje našim proizvođačima. Svaka prognoza nosi sa sobom i određeni rizik, pa sve ovo treba uzeti samo kao informaciju više, koja može da prevagne u dilemi kako da strukturirati svoju setvu u ovoj godini.


Žarko Galetin

Direktor „Produktne berze“ Novi Sad"

ROBNA BERZA – NEOPHODNOST SRPSKOG TRŽIŠTA

ROBNA BERZA – NEOPHODNOST SRPSKOG TRŽIŠTA: "Svaki iole ozbiljniji analitičar robnih tržišta, danas će za svoje uporište u analizi koristiti podatak o tržišnim dešavanjima na robnoj berzi. Ne umanjujući vrednost informacije o kretanjima cena koje dobijamo putem anketa ili pukog usmenog raspitivanja, ipak za pravo saznanje o relevantnim tržišnim kretanjima koristimo podatak sa berze. Osnovi razlog za ovo leži pre svega u suštini berze kao tržišnog medija. Dakle, berza kao nepristrasni tržišni prostor gde se na osnovu izražene volje učesnika u trgovanju da kupi, odnosno da proda robu, sa jasno utvrđenim pravilima trgovanja u ravnopravan položaj stavljaju i kupac i prodavac, pri čemu se u centar tržišnog dešavanja stavlja roba, a ne nominalno kupac i prodavac. Dakle, čitav tržišni mehanizam pomera poverenje učesnika sa personalnog nivoa na institucionalni. Jednostavnije rečeno – berzanski sistem trgovanja u najvećoj meri otklanja rizik manipulacije i prevare, a istovremeno daje sigurnost učesnicima u trgovanju da će se njihova volja izražena kroz nalog kupovine odnosno prodaje u potpunosti poštovati.
Gde se danas nalazi srpsko robno berzansko tržište ? Odgovor možda zvuči malo šaljivo, ali najbliži istini je : Ni na nebu ni na zemlji. „Produktna berza“ Novi Sad postoji još od 1959. godine i tokom postojanja i prilagođavana duhu poltičkog vremena sa manje ili više elemenata berzanskog poslovanja uglavnom je obavljala svoju misiju organizovanja berzanske trgovine na ovim prostorima. Međutim, period od 2001. godine i nagli zaokret u privrednom i političkom ambijentu, zahtevaju i moderniji pristup u koncipiranju robne berze. „Produktna berza“ je u okviru postojećih zakonskih mogućnosti iskoristila maksimum svojih potencijala i organizovala berzanski model trgovanja na SPOT tržištu. Organizovanje trgovanja putem kotacija, uparivanjem naloga kupovine i naloga prodaje na SPOT tržištu, uz relativno slabe (jer za to ne postoji odgovarajući zakonski osnov) finansijske garancije, najviše je što u ovom trenutku može da se učini na berzanskom tržištu roba kod nas. Ovakva organizacija trgovanja, koja inače funkcioniše od 01.01.2002. godine, pokazala se kao veoma dobra i delotvorna i što je najvažnije dobro prihvaćena od strane tržišta. Novembra meseca 2007. godine učinjen je prvi značajan korak ka konačnom određenju „Produktne berze“ kao prave moderne robne berze. Naime, vlasničkom transformacijom berza u Novom Sadu je iz oblika društvenog preduzeća transformisana u AD pri čemu je država jedini akcionar. Ovo je samo prvi korak u konačnom pozicioniranju „Produktne berze“, a onaj najvažniji trebao bi da usledi donošenjem Zakona o robnim berzama, kada će se konačno stvoriti zakonski okvir za funkcionisanje „Produktne berze“ kao prave robne berze, pri čemu će se omogučiti i trgovanje na terminskom tržištu. Mnogo prednosti za naše proizvođače nudi model terminske trgovine preko berze, a onaj najvažniji je da će se na tom tržištu našem proizvođaču ponuditi mehanizam za zaštitu svoje proizvodnje od rizika gubitka, a sa druge strane omogućiti trgovcima da na tom istom tržištu manje ili više zarade i planiraju svoju izvoznu strategiju.

U međuvremenu, u očekivanju smo donošenja Zakona o javnim skladištima. Robni zapis kao neotuđivi dokaz vlasništva nad robom uz transparentne i unapred poznate uslove skladištenja treba da poveća tržišni potencijal naših primarnih proizvođača. „Produktna berza“ sa svim svojim kapacitetima stoji na raspolaganju da primi ovaj tržišni materijal na trgovanje. O značaju trgovanja ovim tržišnim materijalom govorićemo kada on bude stavljen u funkciju, a sigurni smo da će od njega svi imati koristi, a pre svih vlasnik robe, odnosno robnog zapisa.

Eto prilike da država donoseći dobre zakone uredi tržište, a da je to ne košta ni dinara budžetskog rashoda. U uslovima kada se o svakom dinaru u državnoj kasi vodi računa, aktuelna vlast ima lepu priliku da bez nekog značajnijeg troška donese veliku korist našim poljoprivrednicima i uredi tržište tako da svakog robnog proizvođača stavi u ravnopravan položaj u tržišnoj utakmici u sučeljavanju sa velikim i dobro organizovanim otkupljivačima, pa bilo da su to trgovci, prerađivači ili skladištari.



Direktor

Žarko Galetin"

KUKURUZ 2009. - OČEKIVANJA

KUKURUZ 2009. - OČEKIVANJA: "Ekonomska 2008./09. godina u poljoprivredi u periodu neposredno pred žetvu pšenice imala je sve šanse da bude upamćena po izuzetno dobrim proizvodnim rezultatima. Međutim, obilne padavine u kontinuitetu od 3 nedelje u vreme žetve pšenice, najpre su umanjile prinos ove kulture, da bi potom nastupio sušni period koji će evidentno uticati da i rod jesenjih useva ne bude onakav kako je to izgledalo u junu mesecu. Na žalost, to je bio tek početak nevolja za naše paore. Cena najpre pšenice, a potom i ostalih roba iz primarnog agrara su pale na nivo koji uglavnom ne „zatvara“ ni najelementarnije troškove proizvodnje. Odgovor proizvođača je usledio u protestima koji su nametnuli neka pitanja koja na žalost država sa neprimereno malim finansijskim kapacitetom za podršku agraru nije mogla da reši na način da u potpunosti zadovolji zahteve seljaka. Naravno, opet je u fokusu bila pšenica. Pravi odgovor proizvođača pšenice uslediće ustvari kroz struktuiranje svoje proizvodnje za ekonomsku 2009./2010. godinu na jesen, kada se konstatuje podatak o zasejanim površinama pod hlebnim žitom.
Šta se dešava sa kukuruzom, našom najzastupljenijom poljoprivrednom kulturom? Možemo li tu očekivati proteste? Ustvari, da li se uopšte sećamo da su proizvođači ikada zbog niske cene kukuruza blokirali puteve ili protestvovali pred Ministarstvom poljoprivrede? Koliko pamćenje pisca ovih redova služi, protesta zbog cene kukuruza u tako oštroj formi kao što je to slučaj kod pšenice nije bilo. Odgovor ne mogu, a da ne potražim u jednoj ključnoj razlici između pšenice i kukuruza. Naime, kukuruz ima mnogo veći tržišni kapacitet od pšenice. Šta podrazumevamo pod ovom konstatacijom? Najpre, kukuruz je proizvod koji naš paor posle berbe skladišti u svoje čardake, a pšenicu je prinuđen da lageruje u uslovna silosna skladišta koja po pravilu nisu u njegovom vlasništvu. Drugo, kukuruz kao osnovna stočna hrana, ne mora u uslovima kada je cena niska da se iznese na tržište, već može da se upotrebi kao jeftini input za ishranu stoke. Dakle, proizvođaču se gajenjem kukuruza otvara širok izbor u pogledu mogućnosti za njegovu upotrebu. Da li i kada će proizvođač kukuruz izneti na tržište ili ga upotrebiti za ishranu stoke u domenu je suverene odluke njega kao vlasnika robe. Zato proizvođač kukuruza nije kao kod pšenice toliko uznemiren kada cena nije onakva kako on očekuje, pa i ne organizuje tako radikalne vidove protesta kao što to radi u slučaju pšenice. Konačno, pomenimo još jednu vrlo bitnu stvar koja kukuruz izdvaja od svih ostalih roba iz primarnog agrara, a to je da je kukuruz roba sa najvećim izvoznim potencijalom iz sektora roba primarne poljoprivredne proizvodnje.

Prema najnovijim procenama američkog ministarstva poljoprivrede (USDA) Srbija se sa procenjenih 1,2 miliona tona mogućeg izvoza u narednoj ekonomskoj godini svrstava u 10 najvećih svetskih izvoznika kukuruza. Naravno, SAD su sa izvozom od oko 50 miliona tona ubedljivo najveći izvoznik koji kontroliše čak oko 60% ukupnih izvoznih viškova kukuruza. Međutim, naša pozicija među prvih 10 zemalja izvoznika izdvaja Srbiju kao referentnog proizvođača i izvoznika kukuruza u Svetu, a pre svega u regionu. Procene su samo procene, ali da imaju realnog osnova najbolje upućuje podatak da je od oktobra 2008. godine, pa do jula 2009. godine izvezeno oko 1,3 miliona tona kukuruza prošlogodišnjeg roda. Podaci o izvoznom statusu našeg kukuruza govori sa jedne strane da imamo kvalitetnu robu u ponudi, a sa druge strane da imamo izvoznike koji su se dobro pozicionirali na međunarodnom tržištu. Ovi podaci svakako mnogo znače u kontekstu daljih tržišnih perspektiva našeg kukuruza.

Dakle, imamo jedan kvalitetan tržišni ventil – izvoz. Koliko izvoz utiče na cenu kukuruza, najbolje govori direktna zavisnost cene ove robe od intenziteta izvoza za određeni period. Naravno, u meri u kojoj smo značajniji izvoznici na cenu kukuruza na domaćem tržištu više utiču kretanja cena na međunarodnim tržištima. Ona ne idu uvek na ruku našim proizvođačima. Trenutna situacija na svetskom tržištu upravo je takva. Direktna posledica takvih kretanja je i cena kod nas. Cena kukuruza na našem tržištu danas je na nivou oko 9,40 din/kg ( bez PDV), dok je recimo u isto vreme prošle godine cena bila oko 14,00 din/kg, a pretprošle oko 12,00 din/kg.

Šta možemo da očekujemo u narednoj ekonomskoj godini od kukuruza?

Nastupajuću ekonomsku godinu dočekujemo prognozama sa jednim od najvećih svetskih prinosa od oko 790 miliona tona kukuruza. Naravno, ravnotežnu tržišnu cenu možemo pronaći samo ako uzmemo u obzir i drugu stranu tržišne vage, a to je tražnja. Što se kukuruza tiče, balans ove tržišne vage, sve više će zavisiti od tražnje. Veoma širok dijapazon primene kukuruza ne samo u sferi stočarske proizvodnje, već i u domenu energetike, kao sirovine za proizvodnju bioetanola, ovaj artikal svrstavaju među proizvode čija tražnja iz godine u godinu mnogo brže raste nego tražnja ostalih poljoprivrednih kultura. Zato, ne mora da znači da će veliki rod automatski značiti i pad cene na svetskom tržištu. Naprotiv, oporavak cene sirove nafte na svetskom tržištu vrlo lako može da generiše rast cene kukuruza, obzirom da će tražnja za kukuruzom biti veća srazmerno rastu cene nafte, obzirom da tada bioetanol (čitaj: kukuruz) postaje vrlo atraktivna alternativa skupoj nafti. Sve u svemu očekuju nas interesantna dešavanja na tržištu kukuruza u narednom periodu. Ma koliko sada naš proizvođač bio nezadovoljan aktuelnom cenom kukuruza nije na odmet konstatovati da je u nizu prethodnih godina trajno narušen paritet cena na realciji pšenica – kukuruz i to u korist kukuruza.

Umesto zaključka možda bi na ovom mestu bilo bolje otvoriti jednu drugu temu. Naime, lepo je biti u društvu TOP 10 svetskih izvoznika kukuruza, međutim, zar ne bi bilo lepše da naš kvalitetan kukuruz valorizujemo kroz proizvode više faze prerade i svoju izvoznu strategiju usmerimo ka isplativijem izvozu svinjskog ili goveđeg mesa. Tema za razmišljanje i to brzo razmišljanje i brzo delovanje.




Žarko Galetin,
Direktor „Produktne berze“ Novi Sad"

Архива чланака

Powered By Blogger

FACEBOOK